ISIL bi opet u Siriju, ali...

Ukrajina, Palestina, Irak, politički sukob Rusija-SAD, rušenje malezijskog aviona MH17… su događanja koja su zaokupila svjetsku javnost i koja su u potpuno drugi plan bacila dešavanja u Siriji.



Možda pomalo i očekivano, shodno šamaru koji je Zapad predvođen SAD-om doživio upravo od sirijskog naroda i njihove izborne podrške svom predsjedniku Basharu al Assadu.
Međutim, situacija u Siriji nalaže jedan povećani stepen praćenja i izvještavanja zbog opasnosti koja upravo dolazi sa prostora ove države, kao i iz susjednog Iraka, a koja globalno prijeti cijelom čovječanstvu.

Naime, pripadnici ISIL-a, nakon uspjeha u Iraku počinju proširivati svoje teritorije i na susjednu Siriju, sa jednom jako bitno promjenom - samostalno počinju voditi rat za svoj “Khalifat”, pokoravajući usput ostale naoružane grupacije otpadnika islamske vjere, računajući među njima i Al Nusra Front, kao naoružani ogranak Al Qaide.

Pojedini odredi Islamske Države Irak i Levant, već su se počeli pojavljivati u okolici Allepa, Der a Zore, Homsa, Idilba i ulaziti u prve veće sukobe sa Sirijskom Arapskom Armijom.
Osokoljen pobjedama nad iračkom slabo opremljenom vojskom, lider ISIL-a Abu Bakr al Baghdadi i osnažen sa novim dobrovoljcima u svojim redovima, krenuo je u širenje svoje “države” i formiranje ogromne teritorije koja treba da predstavlja bazu formiranja terorističke sile u svijetu.
Dobro promišljenim odabirom ciljeva, Baghdadi je pravac djelovanja usmjerio u osvajanje prostora koji će mu omogućiti finansijski priliv, pa je svoje jedinice, sredinom jula mjeseca, uputio na naftna polja u okolici Homsa, kada su njegove postrojbe napale na izvorište Shaar, koje su u tom trenutku obezbjeđivale snage na principu slabo naoružane civilne zaštite.
U silovitom naletu masakrirano je oko 270 pripadnika Nacionalne odbrane i nekoliko vojnika koji su se tu nalazili.

Bagdhadijeva politika osvajanja prirodnih resursa usko je vezana za njegovo nastojanje da preuzme lidersku poziciju i svrgne sa trona Al Qaidu, u kojoj inače najveći problem predstavljaju novčana sredstva za daljnje finansiranje svoje “borbe”.
Ono što se pokazalo kao dobar potez u Iraku, mora se napomenuti da razni trgovci naoružanja obigravaju oko vođe ISIL-a, moglo bi imati kontraefekt i moglo bi skupo koštati ovu militantnu organizaciju u bliskoj budućnosti.
Naime, SAA samo nekoliko dana nakon zauzimanja područja Shaar, uz angažovanje nekoliko brigada i jedinica ratnog vazduhoplovstva doslovno je razbila ISIL-ove, kako oni kažu “elitne jedinice” i povratila kontrolu nad 90 % područja, stavljajući ostatke Baghdadijevih snaga u okruženje iz kojih će se bez predaje teško izvući.

“Naša borba neće prestati, dok se ne unište svi ostaci terorizma na ovom području”- izjavio je nedavno Bashar al Assad, predsjednik Sirije.

Ove riječi lidera sirijskog naroda možda su najbolji odgovor nastojanjima Baghdadija u svojoj namjeri formiranja “Khalifata”, na području iračke i sirijske države.
Ono što za ISIL može biti pogubno i što ga može vojno uništiti, krije se upravo u formiranju određene koalicije između država tog regiona koje bi, baš zbog te politike osvajanja naftnih i plinskih izvorišta mogle imati i neophodnu američku podršku.

Osamostaljivanje Islamske Države Irak i Levant u svakom slučaju ugrožava američke interese u regionu i nastojanje proširivanja “nekakve nove države” iziskuje određeni stepen saradnje između SAD, Iraka, Sirije, Egipta i Irana, koji bi trebao biti operativni centar i kao najmoćnija država tog područja, glavna karika u zatiranju ovih otpadnika islama.
Kada se kaže otpadnici islama, onda se to doslovno i misli tako.

Naime, područja pod kontrolom Islamske Države Irak i Levanta, možemo okarakterisati kao nakaradno predstavljanje islamske vjere i kao slika koliko se zapravo jedna religija može koristiti u svrhe izopačene ideologije.
Generalno gledajući, velika je greška ove ljude zvati “islamistima” ili “džihadistima”, jer možda oni po imenu i prezimenu jesu muslimani ali po postupcima i djelovanju jednostavno se ne mogu svrstati ni u kakvu kategoriju ljudi , a još manje ih svrstati kao pripadnike neke vjere.
Uvoditi nekakav svoj šerijat, pozivati se na svetu knjigu K’uran, izdavati fetve, a rušiti sveta mezarja Allahovih poslanika, ubijati nemoćne, ranjene, žene, djecu, mogu zapravo samo ljudi koji ne pripadaju niti jednoj religiji, pa čak ne pripadaju ni ovozemaljskom svijetu.
Crne zastave ISIL-a, sa sve većom mržnjom se gledaju i od strane sunitskog naroda, koji je opterećen teškim životom u Iraku pohrlio ka nečemu nepoznatom i ka parolama zaštite ovog dijela muslimanske populacije, a zapravo bježeći od sadašnjosti i teškog stanja, upao u još veću zamku islamskog međufrakcijskog sukoba.
Teror, ubijanje, masakri, nekakvi novi zakoni, nesigurnost, doveli su do situacije da se pojedine jedinice ISIL-a, počinju odmetati i otvoreno suprotstavljati neprikosnovenom “Khalifu” Abu Bakru al Baghdadiju.

Međutim, ono što zabrinjava ovog “umišljenog vođu svih muslimana”, jeste činjenica angažiranja iranskih obavještajnih službi, koje su možda i jedine u stanju da se približe i da neutrališu Bhagdadija.

Međutim, lider ISIL-a napravio je još dvije greške, udario je na američki vitalni interes, a izgleda i da je zaboravio da u Siriji protiv sebe neće imati slabo naoružanu iračku vojsku, već armiju koja evo skoro četiri godine stiče krvava iskustva boreći se i pobjeđujući dobro izvježbane plaćeničke i terorističke snage.

Zato je i sam Baghdadi bio poprilično iznenađen i šokiran brzinom kontra udara od strane SAA i povrata kontrole nad izvorištima Shaar.

Mora se istaći i da je sirijska vojska izvela još nekoliko snažnih udara na pripadnike ISIL-a u okolini Allepa natjeravši ih na povlačenje u pravcu svog “Khalifata”, nanoseći im ogromne gubitke u ljudstvu i materijalnim sredstvima, postupno ih odbacujući od ovog grada nekada sjedišta industrijske moći Sirije.
Što se tiče situacije u i oko samog Allepa, možemo reći da je sa odbranom zatvorskog kompleksa i proširivanjem slobodne teritorije na tom području SAA stvorila sve preduvjete potpunog okruživanja terorističkih jedinica.
Uspješnim probojima na istoku ovog grada i oslobađanju nekoliko četvrti, ”pobunjenicima” je praktički ostao, za njih najbitniji sjeverni koridor prema Turskoj, koji ih i drži u “životu”.
Međutim, i taj koridor se sveo na 4 kvadratna kilometra i po paničnim izjavama pojedinih pobunjenika može se shvatiti da je pitanje dana kad će se “nosioci demokratije “ naći u mišolovci.

“Ako Assadova vojska zauzme još samo jednu ulicu, oni će moći početi provoditi taktiku borbe u okruženju, a mi smo u tom slučaju gotovi” – izjavio je prije neki dan za Reuters komandant bataljona FSA.

Sirijska Arapska Armija, naučila je u krvi i na sopstvenim greškama kako se ratuje protiv izvježbanih gerilaca i “rupe” koje su ostajale, a koje su ih skupo koštale u prethodnom vremenu, više ne postoje.
SAA nastupa polako, ne srlja naprijed i ne ostavlja više svoje pozadinske jedinice bez zaštite, brzo učvršćujući oslobođene položaje, pripremajući se za daljnja napredovanja.

“Fascinantna je ova preobrazba SAA, pa ni jedan zauzeti prostor u posljednje vrijeme nisu izgubili”- izjavio je jedan američki pukovnik, analizirajući stanje na sirijskom ratištu u centru Pentagona.

Ono što nam nosi budućnost, što nam nosi ovaj krvavi ratni vrtlog, koji je počeo sa “Arapskim proljećem”, nosi nam nekakvu novu konstalaciju i nova savezništva u kojem bi dojučerašnji neprijatelji mogli biti suradnici u novoj borbi protiv zla koje svima prijeti, a koje se otrgnulo kontroli i počelo sa formiranjem države koja treba da bude baza za nove terorističke napade i nova krvoprolića širom naše planete

Piše: Haskić Senad

Balkanvoice.com